Mediteranski ljulj

Lolium multiflorum

Jedno, ređa dvogodišnja, zeljasta biljka. Stablo je uspravno visoko oko 30-90 cm, svetlozeleno, često gradi busenove. Korenov sistem je veoma razgranat. Liska je pljosnata, retko uvijena. Listovi su najčešće kruti, uspravni, ili na polovini presavijeni nadole. Jezičak je veoma kratak ili nedostaje. Cvetovi su dvopolni, grupisani u klasiće, a oni u nerazgranatu metlicu, koja može biti dugačka i preko 30 cm. U pojedinim klasićima može biti i do 28 cvetova. Klasići su dugački do 3 cm. Gornja plevica je sa oskom. Cela biljka može biti pomalo rapava. Plod je krupa. Cvetanje i oprašivanje: V-VI; anemofilija (vetrom). Plodonošenje i raznošenje: VI-VII; antropohorija (čovek), endozoohorija (životinjama). Biljka se gaji i najčešće se koristi za formiranje travnjaka. Vredost ove vrste je znatno manja u odnosu na L. perenne (što se tiče travnjaka i krme).
Autohtoni areal ove mediteransko-atlantske trave se proteže od Severne Afrike, preko Jugozapadne Azije, do Južne i Zapadne Evrope (autohton je i u Jadranskom primorju). Nastanjuje ruderalna staništa sa građevinskim otpadom, korovske zajednice pored puteva, deponije. Namerno uneta kao gajena biljka za travnjake i pašnjake. U Srednjoj Evropi i Panonskoj niziji je neofita, odomaćena i adventivna. Biljka je kultivisana u Evropi od 1710. godine. U prirodi rastu odbegle populacije, sporadično, ali sa formiranim statusom i ponegde sa velikom prisutnošću. Ova vrsta je dospela u prirodnu floru i vegetaciju iz neodržavanih travnjaka i slabo korišćenjih pašnjaka. Širenju doprinosi i transport (transport suve krme). Iako je biljka zasad retka, nađena svega na nekoliko lokaliteta, ona se javlja masovno sa populacijama od oko 50 jedinki, ponegde i sa primercima visine do 3 m. U Vojvodini se nalazi u fazi prilagođavanja. 

Средства за заштиту биља