Čestoslavica persijska

Veronica persica

Jednogodišnja zeljasta biljka koja često klija u jesen. Prezimljuje u obliku klijanca, a razvoj nastavlja sledeće godine. Grana se od samog korena, grane su polegle, dugačke 10-40 cm. Polegli delovi stabla puštaju adventivne korenove. Listovi su prosti, naspramni, široko do uzano jajoliki, po obodu su nazubljeni, lisna drška se od baze biljke ka vrhu skraćuje. Cvetovi su dvopolni, pojedinačni, svetlo do tamnoplavi. Razvijaju se u pazuhu listova na petaljkama koje su duže od listova. Plod je čaura. Cvetanje i oprašivanje: mart-maj, ponekad druga generacija i do novembra; entomofilija (insektima), autogamija (samooprašivanje). Plodonošenje i raznošenje: april-jun; antropohorija (čovek).
Poreklom je iz Jugozapadne i Srednje Azije, ali je danas rasprostranjena širom sveta. Može se naći u travnjacima (uključujući sportska igrališta i parkove), na ruderalnim mestima pored puteva, u vinogradima, baštama, usevima strnih žita i leptirnjača, u strnjištima, okopavinama. Nije poznato kako je unesena, ali najverovatnije sa semenom trava, lucerke i deteline. U Evropi se raširila početkom 19. veka, prvi podatak potiče iz 1800. godine. Najčešće se širi spontano i posredstvom čoveka. Populacije su često veoma guste, pokrivaju veliku površinu. Česta u celoj Vojvodini i potpuno odomaćena. Vrsta nije rasprostranjena jedino u šumskim i vodenim ekosistemima.

Средства за заштиту биља